300: Uspon carstva / 300: Rise Of An Empire, SAD, 2014., povjesni C.G.I. spektakl, 102 minute |
---|
Režija: Noam Murro |
Uloge: Sullivan Stapleton, Eva Green, Leane Headey, Rodrigo Santoro, Hans Matheson, Callan Mulvey, Jack O'Connell, David Wenham |
Bio čovjek fan prve „300-ice“ ili ne, ideja nastavka filma u kojem ne samo da gine glavni junak, nego njih ni manje ni više nego 300, u startu je antipatična do bola. Ali šta da se radi, jedinica je bila box office senzacija koja je ubrala 456 milijuna U$D na uloženih 65 i što je još važnije, učinila je to bez pravih zvijezda. Gerard Butler nije doduše bio nepoznat, ali je sve one svoje šugave rom-komove koji su ga trajno zakovali za naslovnice chick-magova diljem svijeta krenuo štancati tek nakon toga. Bio je tamo i Michael Fassbender, ali ga se, priznajem, uopće ne sjećam – i on je „eksplodirao“ kasnije, McQueenovim „Hungerom“ 2008.
Od jedinice je dakle prošlo već dobrih sedam godina i očito je da se dugo kuhalo što i kako dalje. Spas je izgleda došao od Franka Millera, prema čijem stripu je nastala i jedinica, a sad je prema njegovom još uvijek neobjavljenom nastavku („Xerxes“) snimljena i dvojka. I tu je kvaka 22 (da ne kažem kvaka 300) – „300: Uspon carstva“ nije ni sequel ni prequel nego svojevrni „paralel-quel“. Radnja se naime odvija prije, za vrijeme i nakon događaja u jedinici, s njima je usko povezana, ali nije o njima ovisna na način da je za puni doživljaj nastavka potrebna konzumacija prvog filma. I takav je pristup, naravno strogo u poslovnom smislu, naprosto genijalan, jer serijalu daje mogućnost beskonačnih nastavaka, ako ne i TV spin offa – taj je dio grčke povjesti (govorimo o perzijskoj invaziji, cca. 492. do 489.g. prije Krista) naime toliko bogat junacima, intrigama, okršajima i bitkama da bi mogao podnijeti i deset ovakvih filmova.
Još jedan mali detalj o tretmanu povijesti u ovom serijalu – naravno da ima odstupanja, romantiziranja i pretjerivanja svake vrste na bacanje, ali mene na primjer to uopće ne smeta. Jer što mi u 21. stoljeću uopće znamo o vremenu od prije kojih 2.500 godina? Mi, koji se ne možemo dogovoriti oko definitivnih povjesnih činjenica posljednjih frtalj stoljeća, da ne idem dalje do nedajbože II svjetskog rata. Ta je povijest naučena iz knjiga nekolicine mudroslova i pisaca koji su također živjeli tako davno da više uopće ne znamo jesu li stvarno živjeli. Uglavnom, želim reći da prema faktografiji u „300“ serijalu ne treba biti profesorski strog.
Nova „300-tica“ počinje slavnom Bitkom kod Maratona odnosno trenutkom kad grčki junak Temistoklo (Stapleton) strijelom fatalno pogodi perzijskog imperatora Darija I (iako povijest bilježi sasvim drugačiji scenarij) što pokreće lavinu strahovitih ratnih razaranja koja na kraju kulminiraju spaljenom Atenom (nije spoiler, a ni povijesni falsifikat…). Darijev nasljednik Xerxes (Santoro), kojeg poznamo iz prve „300-tice“, ucviljeni je tatin sinčić koji uz pomoć magije ali i opasne Artemisije (Green) postane nekakav trometarski polubog (ne provjeravajte udžbenike, uzalud je…). No, najveća „roba“ ovdje je apsolutno ta Artemisija – sočna, živopisna ibernegativka, s gotovo prepisanim backgroundom Mirande Tate (Marion Cotillard) iz posljednjeg „Dark Knighta“, s tim da tu nema obrata – od njenog prvog kadra je jasno tko je, što je i za koga igra. Poturica, odnosno Grkinja koja mrzi Atenu i igra za Perzijance, i to bogami centarfora – cura je naime admiralica koja zapovjeda impozantnom perzijskom flotom. Bond cura Eva Green („Casino Royale“) ju igra sjajno, urnebesno pretjerano i raspojasano, ali efektno i neodoljivo, a čim ju čovjek vidi u punoj ratnoj spremi odmah zna da će tu biti svašta – pa ta je već u svom debiju s 23 godine, kod Bertoluccija u „Dreamersima“, neustrašivo uzela kurac u ruke, gdje neće običnu sablju ili dvije.
Ostatak ekipe je solidan, a uglavnom je složen od manje poznatih, naravno redom besprijekorno nabildanih Australaca, a jedan od njih je i Sullivan Stapleton („Animal Kingdom“) u glavnoj ulozi Temistokla, koji iako je zanimljiv, ipak nekako ne obećava postati zvijezda Butlerovog ranga, pogotovo jer ga Greenica ovdje sirotog jede za doručak. Uvijek je rado viđena i Leana Headey kao spartanska kraljica Gorgo, još jedna povratnica iz jedinice koja se u međuvremenu proslavila kao incestuozna Cersei Lannister u „Game Of Thrones“. Film se gleda u dahu – počinje eksplozivno, prva krv šikne po 3D naočalama već u petoj minuti, a noga se ne spušta s gasa do samog kraja, ekonimičnih stotinjak minuta kasnije. Mora da je sva ta umjetna krv koje se ovdje prolije na hektolitre bila iznimno bitna stavka u stomilijunskom budžetu, kao i makete svih onih pustih odrezanih glava kojih ima i više nego onih koje ostanu prilijepljene za ramena. U toj „Gadovski Nemilosrdnoj“ (eto i nas u 300-tici!) borbi prsa o prsa, uvijek je nekako lakše biti na strani onih koji u sandalama i goli do pojasa brane tu svoju atensku torzo-demokraciju od naleta do grla zakopčanog perzijskog apsolutizma, iako i taj, kao što rekoh nije bez šarma. Režiser jedinice Zack Snyder svoj je redateljski stolac ovdje prepustio slabo poznatom Izraelcu, inače štanceru reklama Noamu Murru (ovo mu je tek drugi film, ali prvi s ozbiljnim budžetom), koji se odlično snašao. No Snyder je ostao producent i scenarist, pa je njegov autorski rukopis vidljiv u svakom kadru – ipak je ovo njegova beba.
Da ne idemo previše u spoilere (ili ipak da…?), treba reći da ljuti neprijatelji Artemisija i Temistoklo imaju jedan vrlo zanimljiv susret negdje oko polovice filma, a prava je uživancija gledati te golupčiće kako u finalnoj bici u kombinaciji slow motiona i koreografiranog letenja (Shaolin susreće Bolshoi teatar), trče preko ratnih brodova jedno drugom u zagrljaj. Ne doduše da bi se ljubakali na egejskoj mjesečini, već da prerežu grkljan jedno drugom. Dekapitacija kao krajnji rezultat neobuzdane seksualne napetosti i kemije? Zgodno. Da je film otvorio par tjedana prije, siguran sam da bi ga domaći distributer gurnuo u onaj svoj slavni valentinovski romantični ciklus uz bok „Pompejima“.
Uglavnom, nova „300-tica“ čisti je guilty pleasure – urnebesni festival krvi, pompoznog pretjerivanja, stripovski papirnatih likova i kompjuterskih ludorija u svemu napumpaniji, ekstremniji, nasilniji i luđi i utoliko bolji i zabavniji od svog prethodnika… (SPEKTAKULARAN TRAAAAASH!!! 8/10)
Pingback: Peabody & Sherman dali “300-tici” sandalu u dupe - Nemilosrdni gadovi
Pingback: “Različita”, film koji je zaludio američke tinejdžere - Nemilosrdni gadovi
Pingback: Kad nema bolje, “Različita” na broju 1 i u Hrvatskoj - Nemilosrdni gadovi
Pingback: Noa potopio konkurenciju - Nemilosrdni gadovi
Pingback: 7 nastavaka koji su nadmašili prethodnike - Nemilosrdni gadovi