13 ratnika u potrazi za filmom
| 13th Warrior, SAD, 1999., pustolovni, 102 minuta |
|---|
| Režija: John McTiernan |
| Uloge: Antonio Banderas, Diane Venora, Vladimir Kulich, Dennis Storhoi, Daniel Southern, Neil Maffin |
“13. ratnik” jedan je od onih filmova koji su unaprijed predodređeni za uspjeh. Sve je naizgled bilo složeno kako treba: roman nepogrešivog Michaela Crichtona (“Jurski park”), u redateljskom stolcu John McTiernan (“Umri muški”, “Lov na Crveni oktobar”), srednjovjekovna epska priča i budžet veći od sto milijuna dolara. Ipak, “13. ratnik” prometnuo se u dokaz kako na filmu 1+1 nisu uvijek 2. Drugim riječima, film je postao jedan od najneugodnijih ovogodišnjih komercijalnih podbačaja, a niti kritička recepcija nije bila znatno bolja. S razlogom.
Film kombinira istinite događaje o pustolovinama arapskog pjesnika i veleposlanika Ahmeda Ibna Fahdlana koji je u 10-om stoljeću prognan iz Bagdada s Crichtonovim romanom “Eaters of the Dead” o pripadnicima kanibalskog plemena koji pod medvjeđim maskama napadaju sela na sjeveru Europe. Spletom okolnosti, glavni se junak kao 13. ratnik pridružuje timu sjevernjaka koji kreću u misiju obrane jednog nezaštićenog sela. Iako je kao lirska duša isprva prezren od iskusnih ratnika, Ahmed se vrlo brzo adaptira i postaje glavni strateg njihovog obračuna s kanibalima. Iako filmska priča “13-og ratnika” nije bez potencijala, upravo je zbunjujuće s koliko je malo duha realizirana. Crichtonovi romani i scenariji tradicionalno su lišeni slojevite karakterizacije likova, no ovaj put je Crichton nadmašio samog sebe – bez zanimljivih likova, a to uključuje i nefunkcionalnog Antonia Banderasa u ulozi Ahmeda, “13. ratnik” ostaje tek larpurlartistička orgija nasilja i vizualno atraktivnih prizora u potrazi za filmom. Filmom koji bi, za razliku od ovog, gledatelja intelektualno ili emotivno angažirao.
John McTiernan nesumnjivo je jedan od najsposobnijih suvremenih redatelja akcijskih filmova, no začuđujuće je s koliko je ravnodušnosti i autorske nezainteresiranosti ušao u film kojem je sam i producent. Čak niti njegov režijski pečat nije mogao znatnije pomoći filmu u kojem sve pršti od atraktivnih prizora, spektakularnih bitki i odsjecanja glava, no nakon ovog financijskog debakla mogla bi pasti još poneka glava, npr. McTiernanova. Šteta. (ZIJEV 4/10)
Obzor, 1999.
Pingback: 15 najvećih promašaja najvećih glumačkih zvijezda - Nemilosrdni gadovi