Vrijeme je top lista, gdje god pogledate top 10 najboljih i najgorih… pa zašto bi mi bili gori od drugih. No, kako nam se top liste najboljih filmova godine nešto dugo dinstaju, a i ne bi bilo u redu izletiti s takvom prije nego što pogledamo „Vuka s Wall Streeta“, vrijeme smo prikratili s nekoliko matematičkih zadataka. I dok se holivudskim računovođama sigurno slijeva hladan znoj dok zbrajaju milijunske gubitke, nama ostaje onaj lakši dio posla, zbrajati i čuditi se ljudskoj gluposti. Za koju Einstein doduše kaže da je beskrajna, no Hollywood je ipak našao način da je sasvim egzaktno iskaže, doduše s mnogo nula.
A prije nego što se bacimo na konkretne primjerke, evo uobičajene opaske o metodologiji: budući da nemamo podataka o marketinškim budžetima filmova, iako oni kod velikih blockbustera znaju dobaciti i do sto milijuna dolara, nema nam druge nego ih jednostavno zanemariti pa izračun napraviti zdravo seljački, dakle prihod-rashod=gubitak. Pri čemu smo u prihod filmskim studijima uračunali 50 posto od deklariranog prihoda (drugih 50 posto ostaje kino prikazivaču), a pod rashod budžet produkcije. Shvatili? Ako niste, nema vam druge nego vjerovati nam na riječ. Nama i našem kalkulatoru.
Niti desetljeća lutanja kroz filmske pustopoljine nisu otupila njihov smisao za kritičarsku poetsku pravdu, lošu glumu, režijsko blefiranje i montažne konjske glave. Dakako, niti senzibilnost za lijepo. Rek'o je svojedobno Brega kako bi u Mozartu i konj uživao. E pa tako i mi. Uživamo. Ne u Mozartu, nego u vulgarnom humoru i golim sisama. Pa kakve onda veze to ima s Mozartom? Nemamo pojma, ali je usporedba isprva baš puno obećavala.
Jedan (nemilosrdni Runjić) voli Judda Apatowa i Woodyja Allena, a drugi (gad Tomljanović) stare crno-bijele filmove, novog Hanekea, danske serije i ponešto friškog holivudskog mainstreama, što znači da se gotovo ni u čemu ne slažu. Ima li bolje podloge za početak jednog divnog prijateljstva? I jednog bloga.
Pingback: 10 najvećih filmskih financijski promašaja godine